Svakom gradu koji smo obišli, domaćini su ostavili svoj pečat. Da li je grad lep, da li ima istorijske znamenitosi, sve je to ništa ako nemate nekoga da vas odvede u ulice u kojima se najbolje vidi duh grada, oseća život, muka i sreća građana.
Mi smo zaista imali sreće, te su nas u svakom gradu dočekali mladi, nasmejani ljudi, ponosni na svoj grad i na nas što smo i kod njih došli.
Svuda se mnogo šetalo, slikalo, jelo i pilo, ali nigde kao u Novom Pazaru. Grad, u kome se istorija poigrava mešajući kulture i religije ne dozvoljavajući da se one ikada odvoje. Grad u kome su Sopoćani, Đurđevi stupovi, ali i najstarija dzamija na Balkanu, kažu. Mesto, gde se jede kao nigde zato što je hrana predivna, ali i domaćini ne prihvataju ne. A kafa je više od rituala.
No, da spomenemo i predavanje. Nije sada da preterujemo, ali možda je i ono bilo najzanimljivije u Pazaru. Barem broj pitanja potvrđuje našu tvrdnju. Debata oko vrednosti ljudskog rada i nezaposlenosti, podatka da zemlja ne mora biti demokratska da bi bila slobodna i jaka, začudili su naše goste,a moramo priznati i nas.
Ovaj izuzetno zanimljiv dan smo završili na večeri u neposrednoj blizini grada Rasa, mesta gde je začeta srpska država. I ovaj trenutak smo ovekovečili grupnom fotografijom pokraj reke Raške.
Нема коментара:
Постави коментар