Kratak put od Kragujevca do Niša garantovao je odsustvo umora i lepo nas pripremio za novi dan. Već u autobusu su počele priče o čuvenom rimskom caru Konstantinu, Ćele kuli i padežima. No pre svega toga, predavanje.
Priča o arapskom svetu, ponajviše Libiji, i anegdote godpodina Dušana Simeonovića, nasmejale su i opustile publiku. A predavanje gospođe Ane Damian dodalo političku intrigantnost i upotpunilo prvi deo dana. Krećemo u obilazak Niša.
Prvo Niški logor. Ogromna ograda, stražarske kućice, ostaci metaka urezani u zidine logora, hladnoća koja obuzima pri ulasku i bodljikava žica na podu tamnica. Tiho, bez mnogo priče, sa poštovanjem prolazimo hodnicima i osećamo divljenje prema svim bivšim stanovnicima ovog mesta. I imamo samo jedan komentar „Ne ponovilo se!”
Potom muzej, a onda palata cara Konstantina, arheološko nalazište. I tu, moramo da naglasimo, da su nam osećanja bila pomešana. Bili smo oduševljeni blagom koje smo videli i bili zadivljeni vrednošću koja stoji tamo i krije se ispod zemlje, ali isto tako smo bili i razočarani pažnjom koja se posvećuje ovom mestu i odnosom ljudi prema, možemo slobodno reći, nacionalnom blagu! Put nastavljamo ka Ćele kuli.
Neverica studenata zemalja Pokreta nesvrstanosti i nemogućnost da zamisle kulu načinjenu od ljudskih glava učinila je put dužim, a iščekivanje većim. Stigli smo. Vodič počinje priču, a mi ostajemo nemi. Kula od glava srpskih junaka. Surovost Otomanskog carstva. Bol i patnja.
Posle današnje posete Niškom logoru, jučerašnje muzeju 21.oktobar u Kragujevcu i sada Ćele kuli jedan od studenata iz Kenije je ispravio moju rečenicu “Bog čuva Srbe”, rekavši “Bog je već sačuvao Srbe”.
Dan završavamo večerom i izlaskom u jedan od klubova. Provod, kao i ceo dan, je bio za pamćenje! =)
Нема коментара:
Постави коментар